Krajem 19. stoljeća, štetnik Novog svijeta tzv filoksera opustošili vinograde Starog svijeta. Jedino rješenje bilo je cijepiti novu lozu na podloge otporne na uš. Danas je kalemljena velika većina svjetskih loza.
Međutim, širom svijeta vina rasuti su mali džepovi vinove loze zasađeni na vlastitom korijenju. Neki od njih su prastare loze koje su preživjele izvornu epidemiju. Drugi su zasađeni na površinama i tlima koja su odoljela ušima. Rad s tim lozama je rizičan izbor, jer ostaju osjetljivi na filokseru. Ali neki vinogradari vjeruju da vino s vlastitim korijenjem daje bolja vina.
Nedavno sam prisustvovao seminaru kojim sam istraživao blagodati vinove loze s vlastitim korijenima koju je vodio Morgan Twain-Peterson, vlasnik i vinar u Temelj vinarija u Kaliforniji i dr. Ulrich 'Ulli' Stein iz kamen imanje u njemačkoj regiji Mosel. Oboje rade s kalemljenim i necijepljenim biljkama, a neka mjesta datiraju iz kasnih 1800-ih ili ranih 1900-ih. Ali njihovo ih je iskustvo dovelo do različitih zaključaka.
Ljubaznošću Stein Weine Mosel vinogradar Ullrich Stein usred 90-godišnjeg necijepljenog vinove loze rizlinga u vinogradu Palmberg.Složili su se da kalemljeni trsovi uvode dodatnu varijablu u jednadžbu kvalitete: podloga. Prema Twain-Petersonu, određene uobičajene podloge, poput St. Georgea, raširenog u Kaliforniji, uzimaju puno dušika i kalija iz tla, što uzrokuje pH neravnotežu u tlu i u vinima. Odabir podloge koja radi s određenom sortom i tipom tla, rekao je, presudno je za konačnu kvalitetu.
Twain-Peterson primijetio je da u kalemljenom Zinfandelu grožđa grožđa nisu jednolična, dajući veće i manje bobice, što može uzrokovati probleme u proizvodnji vina. U njegovim necijepljenim vinogradima Zinfandela grozdovi su ujednačeniji. No Stein je rekao da u svojim necijepljenim vinogradima više dobiva neravne grozdove rizlinga, a on ih zapravo više voli.
Većina vinovih loza s vlastitim korijenima stara je, a dva su se vinara, kao i drugi s kojima sam razgovarao, složili da starijim vinogradima općenito, sa svojim dubljim korijenima, nije potrebno toliko gnojidbe ili navodnjavanja, bolje se nose s ekstremnim vremenskim uvjetima otporniji su na gljivice i bolesti. To im može pomoći da dosljednije proizvode uravnotežena karakterna vina.
S obzirom na prednosti i nedostatke, pitao sam, zašto riskirati raditi s necijepljenim trsovima?
Twain-Peterson odgovorio je da nenasičene loze imaju dublji odnos s tlom. Vjeruje da njegovo najbolje grožđe potječe iz vinove loze na izvornoj podlozi i radije bi surađivao s njima što je više moguće.
Steinov je stav bio da će, ako će u budućnosti saditi nove vinograde, cijepiti lozu. Prema njegovom mišljenju, razlika u kvaliteti gotovo je neprimjetna ako su vinove loze iste starosti i rastu u istim uvjetima.
Pa proizvode li vinogradi s vlastitim korijenom doista vrhunska vina? Degustacija seminara na to nije mogla odgovoriti, jer su vina od cijepljenih vina bila i iz starijih vinograda. Da bih u potpunosti odgovorio na pitanje, morao bih kušati brojna vina obje vrste vinove loze, otprilike iste starosti, uzgajana na istim tlima i izrađena na isti način.
Stare loze imaju svoje posebno mjesto i drago mi je da su konzervirane. Srećom, ako dođe dan kada se cijepljuju sve loze, i dalje ćemo uživati u slasnim vinima.
Jeste li radili neke usporedne degustacije vina od necijepljenih i cijepljenih trsova? Kakvo je vaše iskustvo?
Pratite Aleksa Zečevića na Instagramu na @ azecevic88 .