Razgovor o vinu: Alexander Payne

Pića

U svom najnovijem filmu, Postrance , koji bi se u kinima trebao otvoriti u listopadu, redatelj Alexander Payne ( Izbori O Schmidtu ) istražuje tragikomediju srednjih godina postavljenu upečatljivim pozadinama doline Santa Ynez u kalifornijskoj županiji Santa Barbara. Temeljen na romanu Rexa Picketta, film prati dva prijatelja - Milesa (glumio ga je Paul Giamatti), borbeni pisac i fanatik Pinota Noira, i Jacka (Thomas Haden Church), dosadašnjeg glumca i vinske neznalice - kroz tjedan dana putovanje s okusom vina, posljednja ura prije nego što se Jack oženi. U filmu se nalaze poznate vinarije poput Au Bon Climat, Foxen, Sanford i Sea Smoke. Payne, novoprimijenjenog obožavatelja Santa Barbare Pinot Noir, intervjuirao je pomoćnik urednika Wine Spectator Online Nick Fauchald.

Vinski gledatelj: Kako ste se prvo zainteresirali za vino?
Alexander Payne: Početkom 90-ih, prije nego što sam snimio svoj prvi film, jedno od mojih kreativnih mjesta bilo je kuhanje. Što sam više kuhao, to sam više saznavao o sparivanju vina s hranom. Tada, kad sam dobio ček za svoj prvi filmski posao, oko 5.000 dolara posvetio sam kupnji vina. Kupio sam dosta '88, '89 i '90 Bordeauxa i '85, '87 i '88 California Cabernet. Specifična boca koja me pretvorila u vino bila je Sassicaia '88. Kad sam je probao, rekao sam: 'Nisam znao da vino ovo može.' Zapravo sam to vino upotrijebio u filmu: To je ista ona boca koja lik Virginije Madsen pretvara u vino. Kad sam joj dao ulogu, dao sam joj bocu kako bi je mogla sama doživjeti.

WS: Je li vam rad na filmu dao bubu Pinot Noir?
AP: Zanimljivo je da se prije filma nisam puno obraćao Pinot Noiru, ali tijekom ljeta sam se preselio u dolinu Santa Ynez prije snimanja na izviđačke lokacije i kušao u gotovo svakoj vinariji u okrugu Santa Barbara. Došao sam zaista uživati ​​u pinot crni i syrah, posebno u mlađim vinima.

WS: Kakvu ste percepciju doživjeli prema Santa Barbari tijekom izviđanja lokacija?
AP: Okrug Santa Barbara nije baš poput Nape ili Sonome, gdje svaka vinarija teži nekoj veličini. Tamo postoji širok raspon vinarija, od manjih poput Foxena i Sanforda do većih, turističkih vinarija poput Firestonea i Fess Parkera. Koliko god je film priča, također sam želio da to bude razglednica vinske zemlje Santa Barbare.

WS: Postoje li izazovi jedinstveni za snimanje u vinskoj zemlji?
AP: Najveći izazov bio je osigurati da grožđe još uvijek bude na vinovoj lozi. S pucanjem smo započeli tek krajem rujna, a berba je te godine bila rana. Zapravo smo platili Firestoneu da nije brao dva reda grožđa kako bismo mogli snimiti scenu među trsovima. Dobra je strana što smo dobili fantastične snimke berača koji rade u vinogradima.